Irska dijaspora

Irska dijaspora (irski: Diaspóra na nGael) sastoji se od irskih iseljenika i njihovih potomaka u zemljama poput Velike Britanije, SAD-a, Kanade, Australije, Argentine, Novog Zelanda, Meksika, Južne Afrike, Brazila, karibskih država i kontinentalne Europe. Irska dijaspora maksimalno sadrži više od 80 milijuna ljudi, što je više od trinaest puta od stanovništva Irskog otoka, koji je prema popisu 2011. godine imao oko 6,4 milijuna stanovnika (popis obuhvaća Republiku Irsku i Sjevernu Irsku).

Nakon 1840., emigracija je postala masovna, nemilosrdana, te učinkovita njom je počela upravljati nacionalna poduzeća.^[1] Računajući one koji su išli u Britaniju, između 9 i 10 milijuna Iraca iselilo se poslije 1700. Od 1830. do 1914., gotovo 5 milijuna Iraca je otišlo u SAD. Godine 1890. dva od svakih pet ljudi irskog podrijetla su živjeli u inozemstvu. Do 21. stoljeća, procjenjuje se da 80 milijuna ljudi diljem svijeta tvrde da su irskog podrijetla, a među njima su 41 milijun Amerikanaca koji tvrde da su irske nacionalnosti.^[2]

1. ↑ David Fitzpatrick, "Emigration, 1801–70", in A New History of Ireland, vol. V: Ireland under the Union, I, 1801–70, ed. W. E. Vaughan (Oxford, 1989), 569; David Fitzpatrick, "Emigration, 1871–1921", in A New History of Ireland, vol. VI: Ireland under the Union, II, 1870–1921, ed. W. E. Vaughan (Oxford, 1996), 607
2. ↑ Kenny (2003)